Enciklopedija definira umjetnu inteligenciju (engl. artificial intelligence, AI) kao granu računalne znanosti koja se bavi razvojem sposobnosti računala da obavljaju zadatke za koje je potreban neki oblik inteligencije – drugim riječima, da primjereno reagiraju na nove situacije, uče nove pojmove, izvode zaključke, razumiju prirodni jezik, prepoznaju prizore i slično. Pisci znanstvene fantastike odavno pokušavaju predvidjeti što će se dogoditi kada računalo dosegne takav stupanj razvoja da jednostavno samo uči i napreduje. Film nam je ponudio nekoliko mračnih scenarija budućnosti: Terminatora, u kojem računala porobljavaju ljude; Blade Runner 2049, u kojem su androidi zapravo humaniji od otuđenih i sebičnih ljudi; Matrix, u kojem nas računala koriste kao baterije dok živimo u virtualnom svijetu stvorenom da bismo preživjeli; te Spielbergov A.I. Umjetna inteligencija, koji oživljava zapravo prvo inteligentno stvorenje iz priče koju je čovjek stvorio – Pinocchija – u liku dječaka robota koji je svoju majku volio mnogo više nego njezino pravo dijete.
Što se knjiga tiče, tu je izvrstan opus Isaaca Asimova, u kojem besmrtni robot, stvoren u našoj bliskoj budućnosti, upravlja ljudima – i to na mnogo humaniji način nego što bi to mogao bilo koji vladar ili političar – pridržavajući se triju zakona robotike:
1. Robot ne smije ozlijediti čovjeka niti svojom neaktivnošću dopustiti da čovjek bude ozlijeđen.
2. Robot mora slušati naredbe ljudi, osim ako su te naredbe u suprotnosti s Prvim zakonom.
3. Robot mora štititi vlastito postojanje sve dok takva zaštita nije u suprotnosti s Prvim ili Drugim zakonom.
Kako zapravo znamo da računalo ili računalni program (u oblaku) posjeduje inteligenciju? Godine 1950. osmišljen je Turingov test (poznat i iz prvog Blade Runnera), u kojem ispitivač vodi razgovor s čovjekom i sa strojem (programom osmišljenim da daje odgovore nalik ljudskima). Ispitivač tijekom razgovora ne vidi ni čovjeka ni stroj, i ako ne može razlučiti tko je tko, umjetna inteligencija je prošla test.
Danas živimo u vremenu u kojem računalo pobjeđuje ljude u šahu, u kojem inteligentni program putem interneta može biti posvuda u svijetu, u kojem sve može vidjeti kroz nadzorne kamere postavljene diljem planeta te pristupiti satelitima, vojnim dronovima, računalima u vašim mobitelima i pametnim televizorima. Ako strojevi uskoro steknu svijest, upravo bi ih te osobine mogle učiniti iznimno moćnima. Polazeći upravo od tih činjenica, bivši Googleov inženjer Anthony Levandowski osnovao je religijsku sektu Deus ex machina, koja želi stvoriti božanstvo utemeljeno na umjetnoj inteligenciji koje bi služilo dobrobiti ljudi. Umjetnu inteligenciju koja posjeduje sve znanje, koja je istodobno na svakom mjestu na Zemlji i koja o vama zna baš sve. Pa čak i čita vaše misli. U jednom su pokusu na majmunima znanstvenici, uz pomoć magnetske rezonancije, pokazivali slike ljudskih lica, a računalo je slike koje je majmun gledao uspjelo prikazati s vrlo velikom preciznošću – dakle, od čitanja ljudskih misli dijeli nas tek jedan korak.
O ovakvoj umjetnoj inteligenciji mnogo se raspravlja na filozofskom i etičkom planu, osobito o tome hoćemo li je moći kontrolirati jednom kada je stvorimo. Elon Musk smatra da stvaranjem umjetne inteligencije prizivamo demone, jer bi računalo koje stekne svijest ubrzo moglo shvatiti da mora ukloniti svog najvećeg neprijatelja – ljudski rod. Umjetnu inteligenciju često povezujemo s robotima, no program u oblaku njezin je mnogo stvarniji oblik. Umjetnoj inteligenciji ne treba „tijelo”, dovoljan joj je virtualni prostor. Neki znanstvenici budućnost čovječanstva vide u simbiozi čovjeka i stroja, što nije nemoguće. Prave umjetne inteligencije još nema, ali nužno je planirati unaprijed, usmjeriti je prema dobrobiti čovječanstva i postaviti joj granice kako se ne bi otela kontroli i postala „Terminator”.